Uzročnost i dokaz: procjena štete prema § 273 ZPO

Tačan iznos štete ne može se uvijek dokazati računom ili potpunim obračunom. Austrijsko građansko procesno pravo za takvu situaciju poznaje § 273 ZPO. Sud može procijeniti iznos ako je pravo na naknadu u osnovi utvrđeno, ali se tačan iznos ne može dokazati ili bi dokazivanje bilo nesrazmjerno teško.

Ova odredba ne zamjenjuje dokaz cijelog zahtjeva za naknadu štete. Najprije mora biti utvrđeno da stranka ima pravo na naknadu ili drugi zahtjev. Tek nakon toga postavlja se pitanje iznosa. Ako se ova dva nivoa pomiješaju, tužba i pregled štete mogu ostati nejasni.

Ovaj tekst objašnjava kada § 273 ZPO može biti važan kod naknade štete u Austriji, koji pokazatelji podržavaju procjenu i zašto sudska procjena ne potvrđuje automatski traženi iznos.

Prema § 273 st 1 ZPO najprije mora biti utvrđeno da stranci pripada naknada štete ili da ima drugi zahtjev. Osim toga, dokazivanje spornog iznosa mora biti nemoguće ili moguće samo uz nesrazmjerne teškoće. Tek ova kombinacija omogućava sudu da iznos odredi prema slobodnom uvjerenju.

Sud može postupiti na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti. Može zanemariti ponuđeni dokaz ako bi utvrđivanje tačnog iznosa bilo nesrazmjerno značaju otvorenog pitanja. Ipak, odlučne okolnosti moraju biti dovoljno konkretne.

§ 273 ZPO zato ne znači da su dokazi uopšte nepotrebni. Ko traži procjenu treba konkretno prikazati stavke štete, njihovu vezu sa događajem i dostupne pokazatelje. Oblast o dokazima i zastari pomaže pri ovom razdvajanju.

Ključna razlika je u tome što se § 273 ZPO odnosi na iznos, a ne automatski na pravni osnov zahtjeva. Da li postoji povreda dužnosti, da li je događaj prouzrokovao štetu i da li se pojedinačna stavka može naknaditi mora se posebno odlučiti.

Poslije saobraćajne nezgode, na primjer, odgovornost može biti utvrđena u osnovi, dok se tačan iznos izgubljene zarade ili potrebne popravke teško može odrediti. Obrnuto, tačan račun ne može riješiti nejasnu uzročnu vezu između događaja i tražene stavke.

Za svaku stavku zabilježite događaj, pravni osnov, konkretnu posljedicu i iznos. Provjera zahtjeva može pomoći pri sređivanju učesnika i stavki štete.

Procjena se ne vrši bez osnove. Sud mora uzeti u obzir izvedene dokaze i konkretne činjenice utvrđene u postupku. To mogu biti računi, ponude, ranije cijene, uporedivi predmeti, fotografije, evidencije vremena, medicinska dokumentacija ili razumljivi obračuni.

Što se jasnije odvoje sigurni i sporni dijelovi, procjena može biti pouzdanija. Kod troškova popravke, na primjer, obim rada može biti nesporan, dok su sporne pojedinačne satnice ili cijene materijala. Kod naknade za nemogućnost korištenja mogu se odvojeno procjenjivati trajanje i stvarno korištenje.

Samo tvrdnja da šteta iznosi „otprilike“ određenu sumu nije dovoljna. Objasnite koje su činjenice sigurne, koje se vrijednosti porede i zašto bi dalja tačna istraga bila nesrazmjerna. Provjera dokumentacije štete pomaže pri sređivanju.

§ 273 ZPO dopušta procjenu samo za iznos čije je tačno dokazivanje posebno teško ili nesrazmjerno. Sud zato može usmjeriti dokazivanje na odlučne činjenice. Jasni dijelovi štete treba da se odvoje od neizvjesnog ostatka.

Stranka ipak treba da dostavi sve dokumente koje razumno može pribaviti. Namjerno izostavljanje dokaza ne može se nadomjestiti pozivanjem na § 273 ZPO. Sudsko vještačenje može biti potrebno kada tehničko ili medicinsko pitanje zaista može razjasniti iznos.

Važno pitanje nije da li je procjena jednostavnija. Važno je da li bi utvrđivanje tačnog iznosa, uprkos utvrđenom osnovu zahtjeva, zahtijevalo napor koji nije srazmjeran značaju sporne stavke. To objašnjenje treba navesti u postupku.

§ 273 st 2 ZPO odnosi se na više zahtjeva u istoj tužbi kada su pojedini zahtjevi neznatni u odnosu na ukupni iznos, a njihovo potpuno razjašnjenje bi bilo nesrazmjerno teško. Isto važi za pojedinačne zahtjeve ako traženi iznos ne prelazi 1.000 eura.

Granica od 1.000 eura ne znači da se svaki mali zahtjev automatski dosuđuje. Osnov zahtjeva i mogućnost naknade moraju i dalje biti utvrđeni. Pravilo samo olakšava odlučivanje o relativno malom ili teško odredivom iznosu.

Kod više stavki zato prikažite svaku posebno. Jedan ukupni iznos otežava uvid u to koji su dijelovi dokumentovani, a koji treba da budu procijenjeni.

OGH je 30.06.2026. u principu RS0111576, evidentiranom u RIS-u, naveo da utvrđivanje iznosa prema § 273 ZPO predstavlja pravno pitanje podložno pravnoj kontroli. Primjena odredbe i određivanje iznosa zato nisu potpuno izuzeti od preispitivanja.

RS0121220 istovremeno naglašava da procjena prema životnom iskustvu, razumijevanju ljudi i rezultatima cijelog postupka u pravilu nema značaj izvan konkretnog slučaja. Procjena zato nije opšta tarifa za slične štete.

Praktična posljedica je jasna: pažljivo prikažite činjenice konkretnog slučaja. Slična stavka iz drugog postupka može biti samo uporedni pokazatelj. Ona ne zamjenjuje dokaze o Vašem događaju, dokumentima i iznosu.

Česta greška je zahtjev za procjenu iako odgovornost ili uzročnost još nisu utvrđene. Problematičan je i neobrazložen ukupni iznos koji ne prikazuje pojedinačne stavke štete ni njihove dokumente.

Izbjegavajte i protivrječne obračune. Ako je jedna stavka potkrijepljena računom, ne treba je istovremeno zasnivati na širokoj uporednoj vrijednosti bez objašnjenja razlike. Nedostatak obrazloženja zbog čega je tačno utvrđivanje nesrazmjerno teško takođe slabi prijedlog.

Dokumente složite hronološki i povežite svaki iznos sa njegovom osnovom. Oblast o tjelesnoj povredi i troškovima liječenja dopunjuje procjenu medicinskih stavki.

Nove članke i pravne informacije kancelarije možete primati putem BRANDaktuelle Rechtsnews. Pretplatite se na newsletter.